ŠTA TO ŽIVOTU DAJE SMISAO

Home Intimni imaginarijum ŠTA TO ŽIVOTU DAJE SMISAO

Zbogom ili doviđenja? 

Kad neko napusti ovaj svet – oni koji veruju da ćemo se sresti na nekom boljem mestu – rekli bi doviđenja. Nevernici bi rekli zbogom – s mišlju da takva mesta ne postoje, a opet želeći onom ko odlazi da ode s Bogom – ili Bogu. Svi ćemo na kraju na taj put, to je neupitno, samo je pitanje kad i kako. 

Život svakog od nas ima neki smisao. Čak i onda kada ga obesmislimo do krajnje granice – šaljući poruku – mora li i da li je trebalo baš tako. Ima smisao i kad se zapitamo – čemu sve ovo i do koje granice čovek može da istrpi? Smisao je preneti nekom svoje iskustvo, naučiti nekog da ceni trenutke, oprostiti nekom, povezati ljude, pokrenuti na akciju. Smisao je i kada nekog naučite koje su granice patnje i trpljenja koje čovek može ili mora da podnese. 

23225bc144cbd1302f31bad8dc86fdc0

Zašto najbolji odlaze prvi

Najbolji po našem poimanju vrednosti. Ljudi koji su nam dragi, koje poštujemo, naši rođaci, prijatelji, umetnici koje cenimo – jesu oni za nas najbolji. Odlaze prvi – u odnosu na one koji po nama nisu vredni ljubavi, poštovanja, koji nisu ostavili trag u našim životima. Ti isti, najbolji su u nekom drugom krugu ljudi. 

Zašto se najboljima dešavaju ružne stvari

Iznenadne smrti, atentati, naizgled bizarni događaji koji dovedu do fatalnog ishoda – jesu trenuci koji dovode do velikih promena. Da li vam se desilo da nakon odlaska osobe koja vam je mnogo značila shvatite neke stvari, pomislite – od danas ću ovako, promeniću posao, suprotaviti se nekom autoritetu, uzeti život u svoje ruke – jer ako se tako iznenada može desiti odlazak – treba osmisliti trenutke koje imam.

Sećate li se časova istorije – kad smo učili o određenim ljudima čiji je odlazak dovodio do velikih promena – setite se samo Gandija i Martina Lutera Kinga. Setite se naše istorije – prepune ubistava  koja su dovodila do drastičnih istorijskih zaokreta.

13475d6d7ae6c3b0081543e68377f3ad

Kako pronaći smisao

Ne znam. Ja ga tražim i nalazim u nekim ličnim preispitivanjima. Ono što za sada znam – znam smisao postojanja svakog ko je ostavio bilo kakav trag u mom životu – i otišao. Znam koju je svrhu u mom životu imao. Od svakog sam nešto važno naučila – neki su me bukvalno učili – od prvih koraka, reči, ponašanja, drugi su me učili da postanem osoba kakva jesam, ispravljali gde je trebalo, krivili gde je bilo isuviše pravo, ulivali samopouzdanje, utkali sebe u reči, misli, dela. 

No, ovu priču posvećujem jednoj Svetlani koje više nema. Koju nikad upoznala nisam, a koja je u meni prepoznala nešto  i dala mi motiv da nastavim putem kojim sam krenula.  Ušavši u krug ljudi oko nje – naučila sam šta je snaga vere i osetila moć kolektivnog mišljenja. 

Našla me je u rečima s mog drugog bloga. Pronašla i pokrenula. To je jedan od odgovora – šta je smisao i da li je imalo smisla… Ne poznajem njenu porodicu, malo njenih prijatelja znam – jer beše to poznanstvo na neviđeno – ali kada bi mogla da im postavim pitanje – čime je njih dotaknula i šta su naučili od nje do samog kraja – verujem da bi spisak o smislu bio prilično dugačak.

Zato, kad se sledeći put zapitate o smislu – setite se svih onih koje ste voleli i šta ste od njih naučili – i razmislite ko su ljudi koji vas vole i zbog kojih stvarate, menjate ovaj svet, budite se, ko vam izmami osmeh, ko rasplače, kome ste pomogli, s kim ste se spajali i od koga razdvajali… i razmislite o svojoj ulozi u njhovim životima, šta sve možete da im pružite – i možda će vam biti malo jasniji smisao vašeg života. 

Ko su ljudi zbog kojih vaš život ima smisao i čijim životima vi dajete svrhu?

 

 

 

 

fb-share-icon0

Leave a Reply

Your email address will not be published.