15. i 16. dan
Moglo bi se reći da je ovo dvobroj. Jučerašnji dan sam čitav provela spavajući. Nimulid čini čuda, barem u mom slučaju. Pa se spavanje pomalo nastavilo i danas, ali, uđosmo juče u doba bika, i eto energije (barem nama u tom znaku rođenim).
Hajde ovako na početku – raduje me saradnja sa ForensicSoul. Lepo je kad uspeš da se uklopiš u nečiji koncept, što je dobar nastavak teksta dana 14. Oni koji nisu stigli do blogova, moći će tamo da pročitaju neke tekstove po izboru autora sajta. Radujem se, kao što se radujem svakom početku, svemu što je pozitivno, lepo.
Juče sam šerovala sjajan tekst sa bloga Skitarnik o zapošljavanju u Srbiji. I, jedan od komentara ispod teksta beše da se treba spakovati i otići iz Srbije, dok je moj dragi prijatelj Željko na to rekao: … e, neću da idem u inat … što ih više beži za mene više posla na kraju ću postati Kalif -aga…
Prvo sam se onako sama za sebe nasmejala čitajući ovaj komentar jer me je podsetio na jedan strip i jednu repliku:
A potom me, vrati u neke tinejdžerske dane. Moja mama, ko prati, zna, jedno vreme je radila u Bazaru na pločama (gramofonskim, da ne bude zabune). Inače dobrim delom ona je uticala na neke moja muzička opredeljenja. Mama je mnogo volela Radeta Šerbedžiju, a posebno je bila naklonjena njegovom izvođenju Ne daj se, Ines… I negde pred kraj, kaže…
…ja neću imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta će mi mladost
teško pasti…
Ja neću imati sa kim ostariti ako svi spakujete kofere i odete odavde i taj će mi ostanak teško pasti. Dalje, on kaže…
a bit će ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se miješaju
glas majke, prijatelja, kćeri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
jos malo šetnje uz more
i gotovo
Ne daj se Ines
Leave a Reply