Bolno odrastanje Kristijana Greja ili, da li ste primetili ovu nijasnu sive?

Home Knjige, filmovi, i ostali životni začini iz mog ugla Bolno odrastanje Kristijana Greja ili, da li ste primetili ovu nijasnu sive?

Razmišljam poslednjih nekoliko dana o onome što bih želela da podelim sa vama. I nije problem tema, već pristup. Moj stil je ličan, moje mišljenje nije opšte i ne volim da se postavljam iza opštih mesta. Pošto sam nekako svoje ugnježđenje na ovom portalu pronašla upravo u odeljku kulture, kuliranja, reših da pišem u prvom licu.

Rizikujem temom, ali ne mogu da odolim a da ne pišem o jednoj knjizi. Ili o trilogiji. Da, mislim na „Pedeset nijansi  – Siva„, E. L. Džejms.  Dugo najavljivana, pojavila se u knjižarama početkom jula. Prvi deo dobih na poklon. Drugi deo sam sama kupila. Treći pozajmila od sestre. Čitavo leto, bila je tema brojnih ženskih časopisa. Brojne autorke davale su svoje mišljenje i savete. Modna industrija izbacivala je na tržište serije donjeg, erotskog veša. Oni smeliji čak su davali savete i u vezi sa mogućim pozama inspisiranim knjigom. U redu. Shvatih da su svi pročitali samo prvi deo. Drugi  – „Mračnije „- im se učinio dosadan (mada je to najdinamičniji deo i najliterarniji), a treći  „Oslobođenje“ je u maniru klasičnih ljubića  koje smo čitali u vozu  na put za more.

Dok je prvi deo sa oduševljenjem čitao i delio savete, drugi deo javnosti je knjigu unapred i bez čitanja osuđivao. Pročitali su nekoliko redova, nekoliko odlomaka na internetu i zgražavali se, kao da je seks najmračnija tajna i tabu o kome ne sme ni da se misli a kamo li piše (a o čitanju i da ne govorimo).

No, nije ni to tema mog razmišljanja. Ono što me sve vreme kopka, jeste činjenica kako to da niko nije ni dotakao činjenicu da je Kristijan Grej, u knjizi, godinama u vezi sa gospođom Robinson. Aluzija je jasna, i čak i sama autorka ovu temu najdetaljnije razrađuje, sagledavajući je iz raznih uglova, ali kao da je  on svima promakao. Da li zbog činjenice da se kroz prva dva dela samo provlači njegova veza sa gospođom Robinson, a većina „analitičara“ nije makla dalje od prve knjige ili od slučajnih odlomaka? U filmu „Diplomac“ Dastin Hofman je već mladić od nekih 25 možda nešto manje, ali punoletan, i puteno iskusan muškarac. Kristijan je, nasuprot njemu, dečak od nekih 15 ili 16 godina, kome je ona prvo iskustvo. I to ne bilo kakvo. Ona ga uvodi u svet sado-mazohizma, a sve pod paskom da kanališe njegovu negativnu energiju. Sličnu razliku u godinama imamo i u sjajnom Šlinkovom  romanu „Čitač“, ali se tamošnja gospođa R. u jednu takvu vezu upušta iz potpuno drugih pobuda, i, pa, barem je nežna.

Nisam moralista. Nisam neko ko je protiv veza u kojima su žene starije od muškaraca, ali za sve postoje granice. Veza nezrelog dečaka i odrasle udate žene, i to domino veza, pomalo je bolesna. Čudi me da dežurni moralisti nisu reagovali. Neobično mi je da one koje imaju sinove tih godina nisu stavile prst na čelo i samo na tren zamislile svoje najbolje prijateljice u ulozi gospođe R? Roman je upravo zbog te nakaradne i izopačene ljubavi dobar. Autorkina insistiranje na izopačenosti starije gospođe sve vreme na najbolji način odslikava njegovo užasno detinjstvo, strah od dodira, od povređivanja, potrebu za kontrolom i dominacijom, želju da nikada više ne bude siromašan. U liku Kristijana Greja krije se čitava jedna psihološka studija teško traumatizovanog dečaka koji ljubav vezuje za bol, za smrt, za ostavljanje. Veze bez ljubavi, veze u kojima je jedina potreba da pokori, veze bez dodira, bez priče, bez noći provodenih u nečijem zagrljaju.  Anastasija Stil, glavni ženski lik, jeste neko ko svojom nevinošću i totalno nestvarnom pojavom (devojka u koju se Grin zaljubljuje jeste ona koja ima 21 godinu još uvek je nevina, naivna, pomalo smotana, ali sa jakim karakterom i kapacitetom da voli i ljubavlju leči). Anastasija je u stalnom sukobu sa gospođom Robinson. U početku samo u naznakama, da bi ih kasnije autorka dovela u istvo vreme na isto mesto i na tom mestu njeno lično mišljenje o takvoj vezi jasno je i glasno iskazano. Ona osuđuje i gnuša se takve veze. Uvodeći lik Grejove pomajke koja saznavši za vezu svoje prijateljice i usvojenog sina, raskida svaki kontakt, izbacuje gospođu R. iz svoje kuće, ali i i iz svog života, obrušavajući se i na samog Kristijana, dovoljno pokazuje njen stav.

Veza između Anastasije Stil i Kristijana Greja, dvoje mladih ljudi približnih godina, nije ni skaredna niti tako strašna, jer oni nisu u SM vezi, već, kako to u britanskom žargonu kažu u vanila vezi – tj.  oni su dvoje normalanih ljudi, u normalnom odnosu, samo malo začinjenom nekim, reklo bi se, pomalo loše umaštanim grubljim detaljima. Onako kako to autorka zamišlja. Nekoliko malo žešćih trenutaka su, opet u funkciji da čitateljima skrene pažnju na Grejovu izopačenu viziju ljubavi, a ne da propagira istu.

Ovo nije književna kritika. Nije ni preporuka za čitanje knjige. Ko je do sada nije pročitao verovatno i neće, ko je pročitao, verovatno ima neko svoje mišljenje. Ovo je moje.

Na kraju, trilogija je, ako niste znali nastala prema likovima iz tinejdžerske „Sumrak sage„. Likovi su isti – simpatični, bogati par usvaja troje dece, dva dečaka i devojčicu. Mlađi dečak je problematičan, buntovan, neobično lep, posesivan, muzički nadaren. Zaljubljuje se u prilično neuglednu devojku, i postaje opsednut time da je sačuva i pristre joj  čitav svet pod noge. Samo u „Sumraku“ nema seksa, a u „Pedeset nijansi – Siva“, otprilike, samo je prvih stotinak strana prvog dela čedno. Priča o tome kako je E.L. Džejms napisala trilogiju toliko je puta prepričana da se ja time neću baviti. Da li je u pitanju sreća, ili osećaj za trenutak i potencijalnu čitalačku publiku, ili dobar marteking ono što je ovu knjigu dovelo na prvo mesto najprodavanijih knjiga svih vremena, prešišavši već sa prvim delom Hari Potera, sada i nije tako bitno. Ono što me jako interesuje jeste ekranizacija. Kako će se sve to pretočiti i ko će žene da natera u bioskop da gledaju nešto nalik pornografiji? Ali, ono što me, naravno najviše ingtrigira, jeste upravo – kako će prikazati odnos malog Greja i velike gospođe Robinson? Jer, svako razblaživanje ovog odnosa uništiće okosnicu priče, a svako eksplicitno prikazivanje ovog odnosa će, verovatno tek tada u javnost izneti ono što jeste istinski bolesno u ovoj knjizi – nikako Anastasijina i Kristijanova veza i vrsta odnosa, već bolno sazrevanje neiskusnog i traumatizovag dečaka.

mrs. robinson

fb-share-icon0

Leave a Reply

Your email address will not be published.