Čitav dan me pohodi jedno pitanje i ovaj je dan posvećen upravo tome – o čemu sanjaju dečaci?
O čemu li sanjaju kad ih uveče majke, umorne i pune doživljaja ušuškaju u krevete meke? O čemu sanjaju dok one svoje tople usne još jednom pred izlazak iz sobe prislone uz obrašćiće i rukom nameste kosu?
Pitam se, maštaju li o tome čime će se jednog dana baviti? I da li su u tim snovima svi astronauti, naučnici, najbolji sportisti?
Jesu li Indijana Džons, Supermen, ili neki treći hrabri spasilac sveta?
Maštaju li o zakopanom blagu, ostrvu s gusarima, zmajevima, vitezovima?
Grade li najveće mostove, najviše zgrade, prave li superbrze automobile i avione?
Od čega im se rumene obrazi u snu, dok se meškolje i osmehuju?
Bude li u njihovim snovima neka princeza zbog koje bi sve ovo imalo smisla?
Maštaju li dečaci o tome da će porasti i imati svoje dečake i devojčice, svoje male anđele, ili njihovi snovi nikad ne odmaknu dalje od detinjstva?
Da li su zauvek dečaci, sinovi, unuci, braća, sinovci?
Da li su zauvek mamine zvezde u očima i tatine sinčine?
O čemu onako rumeni sanjaju?
I kad se to probude dečaci i kad shvate da su obukli dugačke pantalone i počeli sami sa se češljaju? Ko im i kako objasni da svet ne počinje u visini njihovog nosa – u nebesima, u kulama, u avanturama? Ko ima smelosti da im razbaruši snove i razveje maglu pred očima?
Da li dečaci ikad odrastaju? Ili se samo dobro zamaskiraju u ozbiljno odelo i nekog ko radi od 8 do 4 popodne i onda se umorno vuku do kreveta da spuste preko lica masku od novina i prave se da razmišljaju, a u stvari u nekom paralelnom svetu opet postaju dečkići u kratkim pantalonama, na nekoj livadi, s loptom i dva golića? Ili se spuštaju niz strme ulice na biciklima i zamišljaju da lete?
Sanjaju li dečaci kad odrastu?
Sanjaju i treba ih pustiti da to rade. Da udahnu duboko svako jutro kad ustanu i urade neku veliku avanturu, pronađu svoju mapu sa blagom. Pustiti ih da budu vitezovi, da se bore protiv zmajeva i ostalih nemani, a uveče, kad dođu kući, neka ispričaju svoju avanturu, neka im se obrazi i dalje od sreće rumene. Sanjaju i u tim snovima smo i mi srećni sa njima, njihove kraljice, i njihovi potomci, budući vitezovi i devojčice princezice.
Dečaci, ovaj svet je po vašoj meri i pravljen – sve male igračke za male dečake, pretvorene su u velike da igra nikad ne prestane. Sanjajte i činite velika dela. Menjajte svet, pa makar to danas bila samo guma na kolima, ali neka promena nikad ne prestane.
Kad vi prestanete da sanjate, onda i svet i sve oko vas polako počinje da usporava i nestaje. Ovaj svet živi od vaših snova…
Budite zato san ovog sveta…
0
Comments (18)
Divno. Baš tako…
Ovo mame najbolje znaju :)
Toplo i emotivno. Baš lepo, Majska! :) <3
Hvala, Marija!
Kad vi prestanete da sanjate, onda i svet i sve oko vas polako počinje da usporava i nestaje. Ovaj svet živi od vaših snova…
Budite zato san ovog sveta…
Divan tekst! Zaista mi je drago sto sam naletela na njega preko grupe Blogeri. Mekan, plisani, pufnasti, savrsen!
Hvala, Jelena :) Grupa Blogeri je nas mnoge povezala i otkrila nam neka zanimljiva štiva i viđenja sveta.
Svi smo mi decaci :)
Jesmo, lepo ste to primetili :)
Fenomenalno.
Sjajno…
Hvala ti! Tako ja zamišljam san dečaka!
Baš je super što su takvi. Da je drugačije, ne bi valjalo. ♥
Upravo! Bez njihovih nežnih snova ne bi ovaj svet rastao :9
Divan tekst, kao himna maminim sincicima!❤Uzivala sam, hvala!
Hvala vam, mnogo! Zadovoljstvo je moje <3
Auuu, Majska… pa sad me pogodi baš tamo gde me najviše boli… Ovo je tako divno napisano, da sam čitajući suzu pustila…,jer sam baš maločas pisala o odrastanju mojih dečaka, doduše, na jedan malo drugačiji način…
Draga, jedva čekam da pročitam tvoj tekst. Meni je danas proletela misao kroz glavu – o čemu li oni sanjaju? Sanjaju li oni ozbiljne živote, venčanja, decu i ostalo kao devojčice ili su njihovi snovi večita igra i razbarušenost? :) To bolje znate vi, mame dečaka… :)
Divno. Baš tako…
Ovo mame najbolje znaju :)
Toplo i emotivno. Baš lepo, Majska! :) <3
Hvala, Marija!
Kad vi prestanete da sanjate, onda i svet i sve oko vas polako počinje da usporava i nestaje. Ovaj svet živi od vaših snova…
Budite zato san ovog sveta…
Divan tekst! Zaista mi je drago sto sam naletela na njega preko grupe Blogeri. Mekan, plisani, pufnasti, savrsen!
Hvala, Jelena :) Grupa Blogeri je nas mnoge povezala i otkrila nam neka zanimljiva štiva i viđenja sveta.
Svi smo mi decaci :)
Jesmo, lepo ste to primetili :)
Fenomenalno.
Sjajno…
Hvala ti! Tako ja zamišljam san dečaka!
Baš je super što su takvi. Da je drugačije, ne bi valjalo. ♥
Upravo! Bez njihovih nežnih snova ne bi ovaj svet rastao :9
Divan tekst, kao himna maminim sincicima!❤Uzivala sam, hvala!
Hvala vam, mnogo! Zadovoljstvo je moje <3
Auuu, Majska… pa sad me pogodi baš tamo gde me najviše boli… Ovo je tako divno napisano, da sam čitajući suzu pustila…,jer sam baš maločas pisala o odrastanju mojih dečaka, doduše, na jedan malo drugačiji način…
Draga, jedva čekam da pročitam tvoj tekst. Meni je danas proletela misao kroz glavu – o čemu li oni sanjaju? Sanjaju li oni ozbiljne živote, venčanja, decu i ostalo kao devojčice ili su njihovi snovi večita igra i razbarušenost? :) To bolje znate vi, mame dečaka… :)
Srećan rođendan jednom „dečaku“
Hvala u ime jednog dečaka :D