Kako nam traume iz detinjstva postanu korisne u jednom trenutku. Nikako. Traume iz detinjstva treba isceliti a iz onog što nas je tada traumatizovalo izvući nešto korisno za godine koje slede. Moja trauma iz detinjstva jeste da će me neko iznenada napustiti. Zauvek i bez pozdrava. Duga i za dečije godine skroz logična priča. Ali...
Категорија: Intimni imaginarijum
Jedan čovek i jedna žena – nešto poput godišnjice
Nisam ni naknadno pametna, niti preterano mudra. Nije da nisam već ove novorešene mudrolije primenjivala. Ali, u jednom trenu sve sam ih zapakovala u kutiju zvanu odbrana i samozaštita. Sada, definitivno, reših da sve opet vratim na svoje mesto. Znam da ništa nije izvesno na ovom svetu, ali ne mogu živeti u sterilnoj...
KUVARICE, DRUGARICE, RECEPTI, DIJETE – izazov mikrokosmosa
Kad vam se sklope kockice. Ne desi se to baš tako preko noći, nešto radite, neko to primeti, pa vas malo po malo gura u pravom smeru (ne, nije to guru – to su dobri ljudi koji vas gurkaju) i onda iznenadite i sebe onim što umete. I ubeđeni ste da to umete jer je...
Ponekad poželim pesak pod prstima
Znam da put je težak, a ja na njemu pešak. Sve dobro znam. Koračam, klecnem, pa opet. Ne prebirem po glavi negativne poruke – ni da sam loša, niti da ne mogu, niti da ne umem. Davno je um moj naučio da se ne samosažaljevaAli, poželim nekad jednu plažu, jedno drvo – ispod njega šišarke...
Zeleno srce Srbije – iliti ravnica pohodi planine
Vratismo se s odmora Vratismo se s avanture zvane isključi se i uživaj u svakom trenu. Ne mogu reći da su nam ostali dani u godini obojeni sivilom, ali uvek vas štrecne neka vest, buka, budilnik, rokovi, društvene mreže, telefoni, računi i uvek malo pomere iz balansa. A dani odmora su oni u kojima se...
Kako naći svoj lični put promene – ili kome da verujem
Čitam nešto Marka Miljanova: Milovan Janičin Vujošević, iz Brskuta, reka je: »Ja sam, tako mi duše, svakoga čoeka moga na mejdan dobit!« Pitali su ga: »Kako, striko Milovane?« Milovan: »Lasno, duše mi! On se naijedi, pa me psuje, skačući i drkteći od ijeda! Ja ne govorim ništa. Kad sjutradan, on ka kvasan, stidi se i...
Nešto sasvim lično – o Varadinskom mostu, mostu kojeg više nema
Nema više Dženis… U vreme moje prve mladosti, Novosađani i Petrovaradinci su redovno dokazivali ko je jači, bolji, stariji. Ko ima jače momke, čije su devojke lepše. U vreme kada smo počele da izlazimo, gradski momci su nas obilazili u širokom luku. Odemo tako na Mašinac, priđe ti neki momak… krene priča i kad stignemo do pitanja...
Otvoreno o hraniteljstvu, starateljstvu, delinkvenciji…
Drugi deo razgovora sa Aleksandrom Birta Ilić Ovom prilikom vas pozivam da zajedno razjasnimo neke osnovne pojmove koji se vezuju za rad CSR sa mladima, pa da vidimo da li su prethodno pomenuti senzacionalistički naslovi u medijima uopšte istiniti. „Oduzimanje dece“ od strane CSR U javnosti već dugo postoji bojazan da će stručna lica iz...
Šufnudle i gomboce – i njihova veza za pravopisom
Volim ja da kuvam. I umem da kuvam. Oni koji su probali kažu da to i nije tako loše. No, ja kuvam iz ljubavi i nisam baš sigurna da li u neko jelo ide prstohvat soli, ili u hleb pola kilograma brašna, da li baš mora 300 grama čokolade, ili može onako odokativno da...
Što nismo i mi ličili na sve srećne porodice
Ne možeš razumeti o čemu ti pričam. Ne možeš jer često ni ja ne mogu da razumem. Misliš proći će. Misliš, promeniće se jer sve se menja, pa kako se ne bi moja priča s godinama menjala. Misliš, a svake godine, kad podvučeš crtu shvatiš da se sve menja osim ovog o čemu bi ti...






