Категорија: Intimni imaginarijum

Home Intimni imaginarijum
KAKVU VATRU NOSIMO U SEBI –  IZ UGLA JEDNE PLAVUŠE
Чланак

KAKVU VATRU NOSIMO U SEBI – IZ UGLA JEDNE PLAVUŠE

Kako nam traume iz detinjstva postanu korisne u jednom trenutku. Nikako. Traume iz detinjstva treba isceliti a iz onog što nas je tada traumatizovalo izvući nešto korisno za godine koje slede. Moja trauma iz detinjstva jeste da će me neko iznenada napustiti. Zauvek i bez pozdrava. Duga i za dečije godine skroz logična priča. Ali...

Чланак

Jedan čovek i jedna žena – nešto poput godišnjice

  Nisam ni naknadno pametna, niti preterano mudra. Nije da nisam već ove novorešene mudrolije primenjivala. Ali, u jednom trenu sve sam ih zapakovala u kutiju zvanu odbrana i samozaštita.   Sada, definitivno, reših da sve opet vratim na svoje mesto. Znam da ništa nije izvesno na ovom svetu, ali ne mogu živeti u sterilnoj...

Ponekad poželim pesak pod prstima
Чланак

Ponekad poželim pesak pod prstima

Znam da put je težak, a ja na njemu pešak. Sve dobro znam.  Koračam, klecnem, pa opet. Ne prebirem po glavi negativne poruke – ni da sam loša, niti da ne mogu, niti da ne umem. Davno je um moj naučio da se ne samosažaljevaAli, poželim nekad jednu plažu, jedno drvo – ispod njega šišarke...

Zeleno srce Srbije – iliti ravnica pohodi planine
Чланак

Zeleno srce Srbije – iliti ravnica pohodi planine

Vratismo se s odmora Vratismo se s avanture zvane isključi se i uživaj u svakom trenu. Ne mogu reći da su nam ostali dani u godini obojeni sivilom, ali uvek vas štrecne neka vest, buka, budilnik, rokovi, društvene mreže, telefoni, računi  i uvek malo pomere iz balansa. A dani odmora su oni u kojima se...

Kako naći svoj lični put promene – ili kome da verujem
Чланак

Kako naći svoj lični put promene – ili kome da verujem

Čitam nešto Marka Miljanova: Milovan Janičin Vujošević, iz Brskuta, reka je: »Ja sam, tako mi duše, svakoga čoeka moga na mejdan dobit!« Pitali su ga: »Kako, striko Milovane?« Milovan: »Lasno, duše mi! On se naijedi, pa me psuje, skačući i drkteći od ijeda! Ja ne govorim ništa. Kad sjutradan, on ka kvasan, stidi se i...

Чланак

Nešto sasvim lično – o Varadinskom mostu, mostu kojeg više nema

Nema više Dženis… U vreme moje prve mladosti, Novosađani i Petrovaradinci su redovno dokazivali ko je jači, bolji, stariji. Ko ima jače momke, čije su devojke lepše. U vreme kada smo počele da izlazimo, gradski momci su nas obilazili u širokom luku. Odemo tako na Mašinac, priđe ti neki momak… krene priča i kad stignemo do pitanja...

Šufnudle i gomboce – i njihova veza za pravopisom
Чланак

Šufnudle i gomboce – i njihova veza za pravopisom

  Volim ja da kuvam. I umem da kuvam. Oni koji su probali kažu da to i nije tako loše. No, ja kuvam iz ljubavi i nisam baš sigurna da li u neko jelo ide prstohvat soli, ili u hleb pola kilograma brašna, da li baš mora 300 grama čokolade, ili može onako odokativno da...

Чланак

Što nismo i mi ličili na sve srećne porodice

Ne možeš razumeti o čemu ti pričam. Ne možeš jer često ni ja ne mogu da razumem. Misliš proći će. Misliš, promeniće se jer sve se menja, pa kako se ne bi moja priča s godinama menjala. Misliš, a svake godine, kad podvučeš crtu shvatiš da se sve menja osim ovog o čemu bi ti...