48-49. dan Ovo je trebalo da bude jedno vrlo oštro blogovanje, nešto nalik kritici sa posebnim osvrtima. I da sam ga juče pisala sigurno bi bio takav, ali danas kad saberem i oduzmem levo i desno sve ono što ima zupce, ostala samo konstatacija. O čemu se naime radi? Stvarno mi idu na živce ovi...
Категорија: Intimni imaginarijum
Dani četrdeset šesti i sedmi – treba mi vitamin SEA
46-47. dan Rekoh već, nije jesen ta koja me istrese iz cipela od melanholije, raznih prodrmavanja i promišljanja. Ja se s jeseni zaljubim, a u proleće, kad se svi snegovi otope i mene stignu nemiri i otvore se pitanja, onda mi treba jedno dovoljno veliko more u koje mogu da se ulijem, koje će me...
Dan četrdeset peti – mala savršena igra za dvoje
45. dan Nešto mi se ove savršene igre motaju po glavi. I sve mi tako neki savršeni naslovi iskaču na FB. Čak je jedan povezao i detoksikaciju i savršenu igru ;) Tako da ću večeras jednu baš takvu, možda malo stariju, ali svevremenu da ostavim za laku noć… Spustio je usne na njen stomak. Poljubac...
Dani četrdeset drugi, treći četvrti – gde se izgubila dama?
42-44. dan Uhvatiše me ovih dana jedna divna plavuša i čarobna crnka u mašinu – zbog ovih mojih trobroja, dvobroja… Objasnih im – da dani kao dani prolaze – pa onda jednim obuhvatim nekoliko dana… ali, njima je više do igre nego do mojih pokušaja da se izvučem. No, i dok ovo pišem osmeh mi...
Dan trideset osmi, deveti, četrdeseti – o promenama, strelama i putevima
Dan 38-40. Tri dana proleteše. Proslavih rođendan… Pojedosmo tortu, ostali samo okrajci do kraja večeri. Kompliment za dvojac u pravljenju slatkoga u kući. Onda došla noć – utorak na sredu – oka nisam sklopila – kad su tako drastične promene vremena i još kad se dešavaju tako neke životno značajne stvari, ja ne spavam. Inače...
Dan trideset peti – ili detalji koji nikad neće postati statusi…
35. dan Uđem na onaj FB i kao da se mi se čitav dan otvori pred očima. Znam ko je gde bio, šta je radio, o čemu je razmišljao, ko ga je nasekirao i šta ga je obradovalo. Kao dnevne novine u kojima su glavni junaci moji drugari, poznanici, neki ljudi koje znam poslovno, neke...
Dan trideset četvrti – sasvim običan dan… skoro…
34. dan Još jedan prođe dan. Nije bio dosadan, ali je petak i taman kad pomislim – HURA – evo meni subote i spavanjca, setim se da sutra imam seminar. Spavanje malo duže = 0 bodova. Moji đaci imaju lep običaj da petkom nakon časa uz doviđenja, obavezno požele i srećan vikend. Lep osećaj i...
Dan trideset treći – kad napuniš 33. ti najzad postaješ ti…
33. dan Nisam htela ništa veliko ni ozbiljno za ovaj dan, ali kad videh broj, jednostavno shvatih, ne može to da prođe tek tako. Jednom davno reče meni neko (zbilja se ne sećam više ko) da će posle 33. godine sve biti drugačije. Bila sam u nekim dvadesetim kad mi je to rečeno i prosto...
Trideseti – trideset drugi dan – ili mrmljanje i mrmotisanje
30-32. dan I sve to postade jedan veliki dan mrmota. Kao u filmu. Čak mi se čini da se ovde i neki likovi baš tako ponašaju. Sto puta nas vraćaju u jednu te istu situaciju, a sve sa namerom da bude idealnija od prethodne ne bismo li se na kraju zaljubili u njih. Jedan...
Dan dvadeset deveti – saragadula medžika bula bibidi babidi bu
29. dan Malo podsećanje na neke bitne stvari… Sada mi je kliknulo. Zašto ritam? Zašto stalno „vučem“ ovaj naziv kroz forume, sajtove, sada u svoje blogove. Moj deda, nađtata, imao je jedan mali crni tranzistor, i verujem da, bi to svima onima koji su mu bili bliski bila prva asocijacija na njega. Taj mali...