41. dan Sve mi nešto u znaku Karlovaca. Narednih nekoliko dana dežuram na prijavljivanju dece za polaganje prijemnog. Jeste naporno, ali volim da vidim tu novu decu, nove članove porodice karlovačkih đaka. Jednom ću vam pisati o čuvenom duhu koji obitava u Gimnaziji… Jednom ću vam pisati i o nekim drugim stvarima koje tamo obitavaju....
Категорија: Ritam dana
Dan trideset šesti – sprema se još jedna godišnjica mature…
36. dan Istrajavam. Dan po dan. Danas beše nedelja (i još uvek je). Već sam pisala šta mi nedelje znače, pa vas neću još jedared time zamarati. Nego, moja prva generacija, kojoj sam bila razredna, slavi ove godine 15 godina mature. Davno to beše, a opet kao juče da sam ih dobila. Sastajemo se u...
Mama mi nije rekla – Kad muški „ne mogu“
Znate li one priče za koje kažete - e ovo kao da sam ja. Ili što nisam ja. Danas na blogu Snežane Medan otkrih priču koja je baš iz te kategorije. Snežana piše fantastično, to je neosporno, ali ono što kod nje volim jeste to što je žena u pravom smislu te reči, a nikad...
Dan trinaesti – šta se to dešava kod komšije u dvorištu?
13. dan Danas sam malo prebirala po drugom blogu – pišući o tome šta nas to tera da virimo komšiji u tanjir, preko tarabe, kroz ključaonicu. Karikiram malo, ali u biti, nepresušna ljudska potreba da vidimo šta se zbiva u komšijskoj avliji, šta on to ima i da li mu je krava zdrava, vekovna je...
Dan peti – O čemu sanjaju dečaci
5. dan Čitav dan me pohodi jedno pitanje i ovaj je dan posvećen upravo tome – o čemu sanjaju dečaci? O čemu li sanjaju kad ih uveče majke, umorne i pune doživljaja ušuškaju u krevete meke? O čemu sanjaju dok one svoje tople usne još jednom pred izlazak iz sobe prislone uz obrašćiće i rukom...
… ИЛИ, СЛИКА ЋЕ ЈОШ МАЛО ЧЕКАТИ НА СВОЈ РА
– Погледај кроз прозор. Погледала сам напоље. Дан је био ветровит, облаци су нестајали иза торња Нове цркве. – Које су боје облаци? – Па, бели, господине. Лако је подигао обрве. – Јесу ли? Погледала сам их. – И сиви. Можда ће пасти снег. – Хајде, Грит, можеш ти боље. Сети се свог...
O crvenoj tašnici, šećernom kaputiću, proleću i još nekim sitnicama
Pokušavam da objasnim deci kako jezik ne mogu posmatrati odvojeno od stvarnosti. Radimo glagole i pokušavam da ih navedem da osete razliku između onog što se desilo, što se tog trenutka dešava i onog što tek treba da se dogodi. I, kažem – sigurni ste u ono što ste juče radili, znate i šta sada...
Mojih 20 godina i sva moja deca
Neki dani bi trebalo da budu posebni. Barem malo svečaniji. Pre 20 godina sam prvi put ušla, kao profesor u Karlovačku gimnaziju. Bio je ponedeljak, poslepodnevna smena, prvo odeljeljenje u koje sam ušla bilo je I2. Malo odeljenje, mala grupa. Moj kolega Nenad me je kavaljerski uveo u učionicu broj 2, predstavio učenicima i tako...
Samo za blogere!Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15
Svaki treći web sajt na svetu je blog. Tri od četiri internet korisnika redovno čitaju blogove. Svakog dana objavi se blizu 3.000.000 blog postova. Pet od šest internet “influensera” su blogeri, a na njih najveći uticaj vrše opet drugi blogeri. Od 2012. do danas podaci o broju blogera variraju. Uzveši...
I kao što reče pesnik – nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar…
Idemo dalje. Još malo pročešljavanja jedna plavuše. Moram da počnem vezama – rekoh vam prošli put da mi je mnogo insprativna mlada psihološkinja Jelena Pantić. I juče sam šerovala njen tekst o njenom najvećem izazovu. Moja draga prijateljica Biljana NM je odreagovala na ovaj tekst i napisala sjajnu belešku na svom profilu – i dok...