33. dan Nisam htela ništa veliko ni ozbiljno za ovaj dan, ali kad videh broj, jednostavno shvatih, ne može to da prođe tek tako. Jednom davno reče meni neko (zbilja se ne sećam više ko) da će posle 33. godine sve biti drugačije. Bila sam u nekim dvadesetim kad mi je to rečeno i prosto...
Ознака: projekat
Dan dvadeset deveti – saragadula medžika bula bibidi babidi bu
29. dan Malo podsećanje na neke bitne stvari… Sada mi je kliknulo. Zašto ritam? Zašto stalno „vučem“ ovaj naziv kroz forume, sajtove, sada u svoje blogove. Moj deda, nađtata, imao je jedan mali crni tranzistor, i verujem da, bi to svima onima koji su mu bili bliski bila prva asocijacija na njega. Taj mali...
Dani dvadeset sedmi i osmi – pobegnimo koji dan…
27. i 28 dan Duplex post. Ne stižem. A neću da odustanem. Nekad najradije bih, ne zato što ne volim da pišem već što do pisanja budem već toliko umorna i toliko mi misli prođe kroz glavu da sam u ovo doba već tabula rasa. Nije danas ovaj latinski slučajan. Završavam letnju onlajn školu i...
Dan dvadeset šesti – kad je žena najlepša
26. dan Jedna malo starija… Pada mi glava i misli mi nekud blude, pa da bih sutra bila čemu na poslu, ja vam večeras jednu staru poklanjam… Gledam svoj lik u ogledalu. Deluje tako mirno i staloženo. Kao posle dana i dana odmora. I smejem se svom odrazu. Kako se moje unutrašnje i moje...
Dan dvadeset peti – pregorele ženice prolaze kroz grad
25. dan Danas malo spuštamo loptu. Ako ste pomislili da je počelo leto i da je vreme da pakujemo kofere prevarili ste ste. Kažu večeras kiša. Kažu i oluja. Malopre je čak jedna grma nebom prošla. No, dok sam danas nešto prolazila Zmaj Jovinom videh nekoliko ženica (ne volim ovu reč, ali o tome malo...
Dan dvadeset četvrti – šta radi proleće sa njom?
24. dan Vreme je relativna stvar. I, pravićemo se da nije bilo ovih nekoliko dana dok me nije bilo – ovde, na ovom divnom virtuelnom nebu, među divnim oblacima, mojim drugarima. Među onima koji slučajno zalutaju pa ostanu. I one koji slučajno zalutaju pa se ne vrate. I njima svu sreću ovog sveta. :) Ljudi,...
Dvadeset drugi i treći dan – ili trenutna sprečenost
22. i 23. dan Još jedan dvobroj. Nisam juče kuckala, potpuno svesno – rame i vrat su me toliko pritisli, uz još neke moje -(muzička ilustracija) No, danas je bolje. Rame i vrat i dalje vrlo prisutni, paranoje dođu i odu. Danas sam, vraćajući se od čika zube, ušla u radnju da kupim jastučiće...
Dan dvadeset prvi – ili nisam psiholog ali mogu da saslušam
21. dan Znate li onaj natpis na majicama – nisam ginekolog, ali mogu da pogledam! Možda bih ja mogla da otvorim rubriku – nisam psiholog, ali mogu da saslušam. Šalim se, naravno. Nije šala da nisam psiholog, nisam. Nije šala ni to da hoću da saslušam, hoću. Gledam seriju „Ulica lipa“ i lik koji glumi...
Dan dvadeseti – vrisnuo bih draga, kriknuo bih tada…
20. dan Svi smo mi od nečeg stvoreni, a kako reče Marina Levicka u naslovu jedne svoje knjige „Svi smo mi od ispod lepka“. Tačno. Sad, pitanje je, hoćemo li dopustiti da nam se strasti izvitopere, da se odmetnu, da počnu da rade protiv nas, da nas u autodestrukciju odvedu, da nas pregaze vreme, želje,...
Uticaj narodnih umotvorina na moj život
Sećam se, moja baka je, u edukativne svrhe, kad sam počela da ulazim u pubertet ponavljala jednu floskulu - LJUBIČICA SKROMAN CVET, ALI JE VOLI ČITAV SVET, ZATO I TI SKROMAN BUDI DA TE VOLE LJUDI. Ona je tada prvenstveno mislila na to da me sačuva od svih muških predatora na njenu prvorođenu unuku...