Još uvek smo u januaru, još uvek pričamo o željama, listama i o tome šta se ispunilo, a šta nije. Juče sam čekala jednu vest da vidim da li mi se želja ostvarila. Prvo sam pomislila da nije – ali sam vrlo brzo shvatila da sam ponovo u definisanju onoga što želim napravila grešku –...
Author: majska (Marina Majska)
Istinsko plavo nije boja kose već geografija duše
Tekst napisan 7.maja 2013. Unapred se izvinjavam svim drugim nijansama, ja svet najbolje iz plavog ugla posmatram :) Pitam se, kad su stvari izmakle kontroli? Sve mi to liči na pandemijsku teoriju zavere, samo nikako ne mogu da prokljuvim čiju? Prave ili istinske plavuše su retkost. Ne baš kao sedmica na lotou, ali, recimo,...
Prevela me mala žednog preko vode
Bilo je to, pre nekog vremena. Mislim da je prošlo nekih četvrt veka. Ako to poredimo sa životnim vekom neko bi rekao davno, (ja se složila ne bih, ali to je sada manje bitno), poredeći ga sa istorijom ovog grada, već je to mnogo kraći period, a ako ga pokušamo staviti u kontekst nastanka sveta,...
U kakvoj su vezi kafa i afrička šljiva?
Uticaj praznika na moj životni put Idealno doba da pričamo o tome kako nas praznici izduvaju, izvuku iz nas radost, a onda nas bace opet u vode svakodnevice. Pa se osećamo loše. Pa smo u depresiji. Pa nam se sve čini besmislenim. Ali, neću o tome da ti pišem. Hajde, skuvaj prvo jednu lepu, veliku...
Nagrada za lepu pisanu reč
Završeno je još jedno takmičenje iz informatike. Tema je bila kreiranje nastavnih sadržaja korišćenjem slobodnog softvera. U spisku nagrađenih nalazi se i moj blog. Nagrada za negovanje lepe pisane reči. Hvala žiriju što je prepoznao u ovom, kako mi to obično kažemo, malom blogu, jezičku vrednost. Nastava se ne odvija samo u školi, mi smo...
Nastavak – Kristina Radomirović
Kratka priča iz projetka Možda ne dođe Najstrašnija činjenica koja tinja u svima nama zapravo je činjenica da smo lјudi. Prepuna je… Kao da na čelima svih tih lјudi pišu brojevi. Jedan. Dva. Tri hilјade šesto šezdeset šest, sedamnaest. Proždire nam srce saznanje da nam iz dana u dan izumiru ćelije, stare pore, stvaraju rupe...
JEDAN SASVIM OBIČAN DAN – Maša Šarović
Kratka priča iz projekta Možda ne dođe Ustao sam u dvanaest. Očajno sam spavao, sanjao sam tog ludaka, psihopatu, opet. Samo me je gledao , opet je stajao sa druge strane prozora i samo me je gledao. Ustao sam, dakle, seo za kuhinjski sto i odlučio da kupim dva limuna, onu cedilјku i napravim limunadu....
KAKO? -Slavica Biroš
Kratka priča iz projekta Možda ne dođe Ne znam, ne znam, ne znam i ne znam kako da prestanem da razmišlјam o svemu i svačemu. Zašto se to desilo? Kako je moglo da se desi? Kako da se jednostavno opustim i ispraznim mozak? Kako kad svaka nova misao rađa novu i sve više samu sebe...
Ne dopusti da tvoje srce ostane prazno – Snežana Marković
Kratka priča iz projekta Možda ne dođe Budi jaka. Vrati onaj dobro poznati osmeh na lice. Drugarice,budi ona stara ti. Ne plači noćima, ne dozivaj mu ime. Nije te vredan. Posle svega,opet u zagrlјaj njegov pala bi znam. A on, luta noćima više se ni lika ne seća tvog. Poslušaj reči moje ne dozvoli...
Niko kao ja – Isidora Kuzmanović
Kratka priča iz projekta Možda ne dođe Sedim na stanici .Čekam autobus koji već kasni 10min. Neka užasno ružna žena prolazi pored mene i ja sam srećna.Mislim kako je dobro što nisam ona. Žalim je. Nekoliko minuta kasnije počinje da pada kiša ali ja sam još uvek srećna. Grmi ali ja se i dalјe nekontorlisano...