Letos smo, u nameri da upoznamo Istočnu Srbiju stigli do Kladova. Rekoh tada… divne li varošice, sačuvala duh starog, ušuškana podno planine, podupire je Dunav… Prođosmo usput i pored table na kojoj je pisalo Majdanpek – i pomislih – tamo će nas sledeći put voditi cesta – jer imamo tamo prijatelja kog treba da upoznamo…...
Категорија: Slatka moja – ili neke stvari iz plavušinog ugla
O ljubavi, statusima i papirima
Neko nam se kanda danas udaje. Danas se udaje jedna draga žena. Ovo je delimično tekst o njoj, ali delom i o ljubavi i večitoj potrazi za njom. Kako ona u jednom svom statusu na FB reče – ovim činom gubi jedan pomalo nepopularan status (razvedene žene p.a.), što me podseti na jedan post S....
U koži prosvetnog radnika – ili trn i šuma iz ugla plavuše
Opet, samo nekoliko reči iz mog ugla. Onog plavušinog. Pitam se, ko su ti ljudi koji rade u školama? Da li su svi isti, isto se ponašaju, isto uče decu, isto traže, ništa daju? Da li je prosveta, da li su nastavnici, učitelji, profesori svi jedan čovek – tj. jedna persona koja prima sigurnu, veliku...
Prođe avgust – hvatajmo trenutke
Prođe avgust, srećo moja… Ne rastajemo se, samo sam u niskom startu da ovom mesecu kažem zbogom, jer vreme nam je najbolji pokazatelj onog da u istu reku dva puta ne možemo, kao da ni jedan dan koji smo ispratili više nikada, osim u sećanju, vratiti nećemo. Ponekad uhvatim sebe u tim razmišljanjima – onda...
Dobro vas našla prijatelji!
Nismo se pisali skoro čitav avgust. I mogu vam reći da ste mi nedostajali. Plavuša bez svog bloga i bez tekstova svojih prijatelja – to nije bilo lako. Ali nekad se okolnosti jače od nas. Prvo, radila sam još jedan vrlo iscrpan seminar koji mi je oduzimao mnogo vremena, bukvalno mnogo – ali sam sada...
Sve to dođe na svoje, a ni reči o Balaševiću
Sve na kraju ispadne dobro ili kako treba. Ali nije ispalo kako treba i nije dobro. To samo znači da još nije kraj. Ima smisla. Ima utehe. No, zahteva beskrajno strpljenje i tajnu veštinu (s) trpljivog čekanja. Umemo li ili smo davno postali instant žitelji sa jednom jedinom parolom – ja hoću sad i hoću...
Kako da me ne prepoznaju u stereotipu
Ljudi nas cene onoliko koliko mi sebe cenimo. To nije velika mudrost, ali s vremena na vreme me neki tekstovi i neke izjave ubede da baš i nije uvek tako. Nisam primetila da i jedna profesija u ovoj našoj zemlji toliko lošeg i obezvređujućeg o sebi piše koliko oni koji rade u prosveti. Kako prepoznati...
Ne mastim, časna reč…
O istini i lažima. O ozonskim rupama. Šta nas razboljeva a šta je lek. O svemu tome ponekad malo razmislim. Osvanuo jutros tekst o štetnosti krema za sunčanje. Kažu sunce zdravo, a kreme su te koje vode fatalnom ishodu. Svako dan odgledam što u štampi, što na televiziji more reklama o kremama protiv bora. Onda...
Sreda jedne plavuše na raspustu
I tako počeo raspust. Sad mogu da se vidim sa ljudima, da uživam u suncu, da šetam. I dogovorim se sa prijateljicom Ivanom da dođem do nje – ona na poslu – a ja ću da joj pravim društvo. E, sad, ja sam klasični nevozač i u neke delove grada jednostavno ne idem – ako...
A da sam ja uzela da prekrečim…
Već danas su mnogo pametniji od mene komentarisali žvrljotine na tek renoviranoj Beogradskoj kapiji u Petrovaradinu. Do sutra će i novine da pišu, dići će se malo graje i sve će opet pasti u vodu. Neki ljudi su se silno trudili i animirali Novosađane da glasaju ne bi li na konkursu banke Intesa baš ovaj...







