36. dan Istrajavam. Dan po dan. Danas beše nedelja (i još uvek je). Već sam pisala šta mi nedelje znače, pa vas neću još jedared time zamarati. Nego, moja prva generacija, kojoj sam bila razredna, slavi ove godine 15 godina mature. Davno to beše, a opet kao juče da sam ih dobila. Sastajemo se u...
Категорија: Slatka moja – ili neke stvari iz plavušinog ugla
Mama mi nije rekla – Kad muški „ne mogu“
Znate li one priče za koje kažete - e ovo kao da sam ja. Ili što nisam ja. Danas na blogu Snežane Medan otkrih priču koja je baš iz te kategorije. Snežana piše fantastično, to je neosporno, ali ono što kod nje volim jeste to što je žena u pravom smislu te reči, a nikad...
Dan trinaesti – šta se to dešava kod komšije u dvorištu?
13. dan Danas sam malo prebirala po drugom blogu – pišući o tome šta nas to tera da virimo komšiji u tanjir, preko tarabe, kroz ključaonicu. Karikiram malo, ali u biti, nepresušna ljudska potreba da vidimo šta se zbiva u komšijskoj avliji, šta on to ima i da li mu je krava zdrava, vekovna je...
Dan peti – O čemu sanjaju dečaci
5. dan Čitav dan me pohodi jedno pitanje i ovaj je dan posvećen upravo tome – o čemu sanjaju dečaci? O čemu li sanjaju kad ih uveče majke, umorne i pune doživljaja ušuškaju u krevete meke? O čemu sanjaju dok one svoje tople usne još jednom pred izlazak iz sobe prislone uz obrašćiće i rukom...
… ИЛИ, СЛИКА ЋЕ ЈОШ МАЛО ЧЕКАТИ НА СВОЈ РА
– Погледај кроз прозор. Погледала сам напоље. Дан је био ветровит, облаци су нестајали иза торња Нове цркве. – Које су боје облаци? – Па, бели, господине. Лако је подигао обрве. – Јесу ли? Погледала сам их. – И сиви. Можда ће пасти снег. – Хајде, Грит, можеш ти боље. Сети се свог...
O crvenoj tašnici, šećernom kaputiću, proleću i još nekim sitnicama
Pokušavam da objasnim deci kako jezik ne mogu posmatrati odvojeno od stvarnosti. Radimo glagole i pokušavam da ih navedem da osete razliku između onog što se desilo, što se tog trenutka dešava i onog što tek treba da se dogodi. I, kažem – sigurni ste u ono što ste juče radili, znate i šta sada...
I kao što reče pesnik – nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar…
Idemo dalje. Još malo pročešljavanja jedna plavuše. Moram da počnem vezama – rekoh vam prošli put da mi je mnogo insprativna mlada psihološkinja Jelena Pantić. I juče sam šerovala njen tekst o njenom najvećem izazovu. Moja draga prijateljica Biljana NM je odreagovala na ovaj tekst i napisala sjajnu belešku na svom profilu – i dok...
Nekima kroje a neki su sami svoje sreće krojači
Danas osvanu tekst Negoslave Stanojević o jednoj zanimljivoj temi. Kako posmatramo svet oko nas? Krizna vremena traže od čoveka da na trenutak sedne, promisli, sabere se i presabere. Gde sam, šta radim, šta bih mogao da radim, koje su moje najjače strane, na koga mogu da se oslonim… Nisam strateg i ne bih da idem...
Kao moja mati – ili Čola iz plavušinog ugla
Možda ovaj post ne bi ni trebalo napisati. Možda se neki neće složiti sa mnom, ali danas sam opet čula Čolinu pesmu KAO MOJA MATI i ne mogu da se otmem osećaju da je ova pesma sve osim ljubavne. U stvari, ljubavi tu ima, ali one dečačke koja idealizuje lik majke, one koja mu nikada...
Istinsko plavo nije boja kose već geografija duše
Tekst napisan 7.maja 2013. Unapred se izvinjavam svim drugim nijansama, ja svet najbolje iz plavog ugla posmatram :) Pitam se, kad su stvari izmakle kontroli? Sve mi to liči na pandemijsku teoriju zavere, samo nikako ne mogu da prokljuvim čiju? Prave ili istinske plavuše su retkost. Ne baš kao sedmica na lotou, ali, recimo,...
