Dugo nisam pisala. Mesec dana ne stigoh da napišem ni jedan novi tekst, a ne mogu reći ni da sam živela od stare slave – jer prvo slavu steći treba. Ne stigoh ni da čitam blogove, što me je takođe prilično rastuživalo prethodnih dana, ali, hajde da kažem, imala sam opravdan razlog. Radila sam nešto...
Категорија: Intimni imaginarijum
Nova blogerska igrica – zašto pišete blog?
Zahladnelo napolju. Rekoh, ovo je pravo vreme da odgovorim mojoj dragoj prijateljici Branislavi Simović koja me je pre nekih mesec dana pitala – a zašto ljudi pišu blogove? Iznenadila me je tim pitanjem – u trenutku nisam umela da joj odgovorim – no u tom trenutku nije ni bilo vremena za odgovor. Rekoh… napisaću ti...
Uticaj telefona odrastanje moje generacije
Naš prvi telefon dobili smo kad sam imala 15 godina. Dobar deo Novosađana ga je već odavno imao, a Petrovaradinci su ga nekako sukcesivno dobijali. Starosedeoci, oni što rade u pošti, oni koji imaju nekog ko radi u pošti, oni koji su ažurno podnosili zahtev za priključak. Mojima, izgleda nije bilo baš nešto važno da...
Umete li da napišete bajku o milion i po kućica
Bajka počinje sa… Negde daleko u nekoj zemlji živi jedan kralj. U tom kraljestvu ima 1500000 kućica u kojima neko živi. I ima brojilo za struju. I plaća taksu za televiziju. Zadatak je nastavi bajku. I pomislim – hajde da je nastavim, ili barem napišem skicu za istu… I počnem da stavljam činjenice pred sebe,...
Voz je odnosio u noć – ili neka se zatre i poslednje opojno seme…
– Šta je, žena ti brani da pušiš? Ćutala je, tišinom ignorišući debelu, masnu spodobu iza svojih leđa. – Ma, daj, šta meni fali? Pre 11 godina su mi presadili srce. Sjajni doktori. Ma 11 godina me služilo… – Ne brani mi… – Ona moja, ma ništa mi ne kaže. Radi sve po kući. Meni...
Daj mi svoje ruke u zoru…
– Daj mi svoje ruke da zaspim među njima… – Opet si odlutala u svet onog Francuza… – Daj mi ivicu svoje strane kreveta da mi kolena dotaknu tvoja… – Daj mi sebe da uronim u tebe… Daj mi celov za kojim žednim čitavog dana dok nisi tu… – Mimoilazimo se. Ponekad. Samo se u...
Ja sam zahvalna, a vi?
Sabiram malo ovaj mesec. Prođe avgust. Vreme da se rastajemo i idemo dalje. A u avgustu je bilo toliko divnih stvari. Toliko toga na čemu sam zahvalna. Bili smo u banji Vrujci. Beše to poklon, beše to čin zahvalnosti za neke stvari, beše to jedan lep odmor od tri dana. Nama je dvostruko...
Dobro jutro, Vijetname, laku noć tužni čoveče…
12. avgusta biće tužna godišnjica.Ponavljam ovaj tekst - da se setimo velikog čoveka i tužnog čoveka i da zastanemo i zapitamo se - a ko zasmejava tužne ljude koji nas uveseljavaju? Šta se krije iza maske sreće... Umro je Robin Vilijams. Pročitah kratak članak u kom se navodi da je imao 63 godine, da je...
Ne čitaj ako ne možeš da prihvatiš – izazov
Izazov. Da li ste spremni na jedan, hajde, neka bude, sedmodnevni post – ali ne post od hrane, već post od loših misli, ili da budem još preciznija – POST OD KUKANJA. Da li ste spremni da narednih sedam dana ne kukate ni zbog čega? Ni zbog vrućine, ni zbog neljubaznih ljudi, ni zbog komšije,...
Preporuka za zen odmor – budite Marikin gost
Ne znam da li praktikujete relaksaciju. Nije to ni važno mnogo za ovu priču. Nisam ni ja neko ko to baš ume da radi, ali u dobrom delu vođenih meditacija vam glas u jednom trenutku kaže da se povučete na mesto na kom se osećate dobro, sigurno, koje vam umiruje. I poslednje dve godine jedno...
