25. dan Danas malo spuštamo loptu. Ako ste pomislili da je počelo leto i da je vreme da pakujemo kofere prevarili ste ste. Kažu večeras kiša. Kažu i oluja. Malopre je čak jedna grma nebom prošla. No, dok sam danas nešto prolazila Zmaj Jovinom videh nekoliko ženica (ne volim ovu reč, ali o tome malo...
Ознака: dan
Dvadeset drugi i treći dan – ili trenutna sprečenost
22. i 23. dan Još jedan dvobroj. Nisam juče kuckala, potpuno svesno – rame i vrat su me toliko pritisli, uz još neke moje -(muzička ilustracija) No, danas je bolje. Rame i vrat i dalje vrlo prisutni, paranoje dođu i odu. Danas sam, vraćajući se od čika zube, ušla u radnju da kupim jastučiće...
Dan dvadeset prvi – ili nisam psiholog ali mogu da saslušam
21. dan Znate li onaj natpis na majicama – nisam ginekolog, ali mogu da pogledam! Možda bih ja mogla da otvorim rubriku – nisam psiholog, ali mogu da saslušam. Šalim se, naravno. Nije šala da nisam psiholog, nisam. Nije šala ni to da hoću da saslušam, hoću. Gledam seriju „Ulica lipa“ i lik koji glumi...
Dan dvadeseti – vrisnuo bih draga, kriknuo bih tada…
20. dan Svi smo mi od nečeg stvoreni, a kako reče Marina Levicka u naslovu jedne svoje knjige „Svi smo mi od ispod lepka“. Tačno. Sad, pitanje je, hoćemo li dopustiti da nam se strasti izvitopere, da se odmetnu, da počnu da rade protiv nas, da nas u autodestrukciju odvedu, da nas pregaze vreme, želje,...
Uticaj narodnih umotvorina na moj život
Sećam se, moja baka je, u edukativne svrhe, kad sam počela da ulazim u pubertet ponavljala jednu floskulu - LJUBIČICA SKROMAN CVET, ALI JE VOLI ČITAV SVET, ZATO I TI SKROMAN BUDI DA TE VOLE LJUDI. Ona je tada prvenstveno mislila na to da me sačuva od svih muških predatora na njenu prvorođenu unuku...
Dan sedamnaesti – kad jednom kiša opere tragove…
17. dan Knjiga je u glavi, ali nekad treba razgibati detalje. Da ne zaboravim kako se pišu detalji – da ne zaboravim bitnost trenutka za celinu. Jedan svevremenski životni trenutak. Vama za dan sedamnaesti… I jedna pesma na kraju… *** Neka se kiša spustila tog jutra. Sitna, ali dovoljno uporna da pokvasi. Nije ponela...
Dan četrnaesti – šlapice u snegu ili ponude koje se moraju odbiti
14. dan Ovaj je tekst s povodom nastao. Ovo je tekst za sve one koji nisu sigurni u to što pišu, treba li, treba li menjati sebe ili ostati dosledan sebi, naravno. Priča koju ću vam ispričati je istinita, sajt o kom pričam je vrlo čitan, ja sam u početku bila mnogo srećna da bih...
Dan dvanaest – dečaci iz polja divljih jagoda
12. dan Jedan malo stariji tekst biće moja skica za danas. Petak je. Dan dvanaesti. Neka bude podsećanje na neka dobra, vremena stara… Skica za portret jedne mladosti iscrtana notama mogla bi da počne i ovom pričom. Beše to jedne godine prošlog veka (ha, skoro da zvuči kao istorijska čitanka), mesec maj, nekoliko dana pred...
Dan deveti – kako snove pretočiti u stvarnost
9. dan Utorak je dan za te kstove. Tako neke statistike kažu, ponedeljak i utorak. Ja večeras namerila da vam pričam o istrajnosti i spremnosti za se stvari menjaju. Pisanje ovog bloga je moj način da pokažem da mogu da istrajem, da uporno, čak i kad nemam volje, ili kad mi teme beže ili bih...
Dan sedmi – nedelja liči na Odri Hepbern
7. dan Prođe. Nedelja. Uskršnja. Mnogo volim ovu pesmu. Volim nedelju. Ne bih za sebe mogla da kažem da sam jednostavna i laka kao nedeljno jutro, ali sam najbliža aspolutnom miru… Nedeljno jutro je jedno od najušuškanijih trenutaka u sedmici. Sedmi je dan, pa se sve nekako uklapa i u moje brojanje dana u projektu....
